Kada je točno prvi puta spomenuto ime Rijeke nije sasvim jasno. Navodi se kako je prvi spomen zapravo iz 1260. kada je Bela IV. moćnom rodu Frankapana potvrdio darovnicu zemlje do rijeke i mjesta znanog kao Rika, no taj je dokument falsifikat. Zato se 1281. u Veneciji spominje šteta koja je jednom mletačkom trgovcu nanesena u blizini Rijeke (Flumen). U 15. stoljeću imamo dokument u kojemu se spominje izvjesni Juraj Rečanin iz Rijeke (Geogrius Rezanin de Recha). Austrijski izvori od 15. stoljeća navode ime St. Veit am Pflaum, odnosno Sveti Vid na Rijeci, a prvi službeni statut iz 1530. nosi naslov Statutum terrae Fluminis sancti Viti, odnosno Rijeke Svetog Vida. Dok je službeni naziv, prema zapisima na kartama i u dokumentima od 15. do 19. stoljeća, bio Sankt Veit am Flaum u svojim brojnim inačicama, običan narod je, prema riječima kranjskog povjesničara i prirodoslovca Johanna Weikharda von Valvasora, govorio „Fiume ili Reka“.
Povijest Rijeke skoro je 500 godina vezana uz obitelj Habsburg, slavnu austrijsku vladajuću dinastiju. Fridrik III. Habsburški, austrijski vojvoda i svetorimski (njemački) car, naslijedio je 1465. Rijeku s Kastvom i Veprincem od prijašnjeg vlasnika Wolfganga Walseea. Rijeka postaje važna luka za Habsburšku monarhiju, ali dolazi i pod udare Mlečana i Osmanlija, pa joj car Maksimilijan 1515. dodjeljuje naslov „najvjerniji grad“, a njegov unuk Ferdinand potvrđuje prvi pisani statut 1535. Ferdinand je 1527. postao i hrvatskim i ugarskim kraljem pa se i zaleđe Rijeke našlo se pod vlašću istog gospodara. Grad je u 16. stoljeću bio važno trgovačko središte, ali je, zbog mletačkih blokada i osmanske opasnosti, u 17. stoljeću oslabio. Kako bi popravio situaciju car Karlo VI. proglasio je Rijeku (i Trst) slobodnim lukama 1719., pa Rijeka ponovno trgovinski jača, a osnivaju se i brojne obrtničke radionice, manufakture. Uspon je nastavljen i za Marije Terezije koja je provodila merkantilističku politiku od čega je Rijeka profitirala kao važno trgovačko središte. Carica je Rijeku posebnim dekretom 1776. pripojila Kraljevini Hrvatskoj, a zatim je izdvojila 1779. kao posebno tijelo (corpus separatum) pridruženo ugarskoj kruni kao važna luka. Čitavo devetnaesto stoljeće bilo je obilježeno napetostima između pristaša hrvatske, mađarske i talijanske frakcije unutar Rijeke, no i snažnim gospodarskim rastom. Rijeka je prije Prvog svjetskog rata bila osma luka po prometu u Europi, s najvećom rafinerijom na kontinentu. Razdoblje Habsburgovaca u Rijeci završilo je 1918. s raspadom Monarhije, a Rijeka je postala predmetom spora između Kraljevine Italije i novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Croatian 
English